Vijesti   Hrvatska

      13.09.2006 20:00

      BUSIC NA SLOBODI
      Zvonko Busic: Spasile su me molitve dobrih ljudi
      Autor Zvonimir Despot

            Zvonko i Julienne Busic nakon predaje u Parizu i izrucenja u SAD



            Unatoc tome sto je bio zatvoren 30 godina i sto je u vise
navrata odbijeno njegovo prijevremeno pustanje na slobodu ili prebacivanje u
Hrvatsku, Zvonko Busic do danas je ostao nevjerojatno prisebna osoba,
realna, ali i dalje veoma osjecajna i romanticna. To otkrivaju njegova pisma
koja je redovito godisnje slao Hrvatima u Vancouveru koji su organizirali
banket njemu u cast. Tom su se prilikom svake godine citala i njegova pisma
koja su odmah umnozavana i dalje dijeljena te objavljivana.
            Stoicki izdrzao
            Usto se iz pisama vidi da je Zvonko izrazito religiozan i da mu
je upravo vjera u Boga pomogla da stojicki izdrzi visedesetljetnu robiju.
Tako je 2004. opisao kako je dozivio jos jednu takvu odbijenicu: "Na moju
srecu u nesreci ja sam na takve udarce, kao magarac na samar, vec odavno
navikao, pa cu i ovaj dostojanstveno podnijeti, kako i dolikuje pravomu
hrvatskom stoiku...

            Moram priznati da je najveci i najtezi izazov u mome zivotu bio
u tome da uzmognem u tim i takvim situacijama sacuvati prisebnost i nutarnji
mir te da ne dopustim da gorcina zatruje moju dusu i mrznja mi srce osvoji.
Sva moja iskusenja u prvih 15 godina robije i sva zivotna iskustva i znanja
nisu me dovoljno pripremila za tako velik i tezak izazov.

            Vjerujem da sam ga uspjesno svladao jer su se za me usrdno Bogu
molili toliki dobri i casni ljudi pa mi je pomogla ljubav Bozja i nadahnula
me nauka i mucenicka smrt nasega Spasitelja, Isusa Krista."

            Vizija svijeta
            Zvonkova iskrena pisma, u kojima govori o svojoj viziji svijeta
i ljudskih odnosa, kao i zivota opcentio, utjecala su i na one koji su ih
procitali. Tako su mu se javljali brojni ljudi, o cemu pise u
proslogodisnjem pismu, koje su duboko dirnule njegove rijeci i koje su
dovele do toga da pocnu drukcije gledati na cijeli svoj zivot.

            Smisao zivota
            U pismu 2005. porucuje: "Pazljivi promatraci zapazaju da je
danasnji svijet prezasicen tjelesnim uzitcima i materijalistickom stranom
zivota i da mnogi ljudi vec traze put natrag k sebi u svojoj duhovnosti.

            Duboko sam uvjeren da ovaj stvoreni svijet moze shvatiti samo
produhovljeni covjek i da samo takav covjek moze pronaci smisao zivota i
svoju vlastitu ulogu na ovomu svijetu. Takoder sam uvjeren da ce se u vrlo
skoroj buducnosti ljudi po cijelomu svijetu poceti masovno vracati svojim
narodnim korijenima, svojim kulturama i duhovnim vrijednostima svojih
predaka."

            U pismima je progovarao i o svojim zatvorskim iskustvima, o
smrti koja stalno vreba negdje blizu, ali se prisjecao i svojih davnih,
mladenackih dana, a ponajvise svoje pokojne majke. Nista manje nije ostao ni
nepokolebljivi hrvatski domoljub koji je svakom prilikom pokazivao da je
neizmjerno sretan sto Hrvati konacno imaju svoju drzavu. Unatoc svemu,
Zvonko je ostao idealisticki buntovnik u danasnjem materijalistickom
svijetu.