KATICA MILOŠ – IN MEMORIAM

Katica Miloš, djevojački Maros, rođena je 26. studenoga 1963. u Bugojnu, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirala je 1987., a 1989. godine i magistrirala na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu. Titulu doktorice tehničkih znanosti - na području kompozitnih materijala - stekla je 1995. na Institutu za kemijsku tehnologiju anorganskih materijala pri Fakultetu prirodno-tehničkih znanosti Tehničkog sveučilištu u Beču.

Tijekom boravka u Beču susrela se s hrvatskom iseljeničkom problematikom, a u vrijeme hrvatskog Domovinskog rata aktivno je sudjelovala u lobiranju za osamostaljenje, obranu od agresije i uspostavu suverenosti hrvatske države, kao i u prikupljanju humanitarne pomoći za hrvatske izbjeglice iz Bosne i Hercegovine, posebice iz njezina rodnog Bugojna.

Godinu dana nakon položenog doktorata u Beču, odbila je više ponuda za posao i nastavak znanstvenog usavršavanja u inozemstvu te se vratila u Hrvatsku. Na Fakultetu prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu radila je od 1997., prvo kao vanjska suradnica, a od 2005. kao stalna zaposlenica, odnosno kao nositeljica kolegija Tehnologija materijala. Predavala je, također, i na kolegijima Fizika i Poznavanje robe u prometu. Naslovno zvanje docenta stekla je 2005., a višeg znanstvenog suradnika 2011. godine. Od 2008. godine bila je članica Sekcije za ekologiju u prometu Znanstvenog vijeća za promet Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Objavila je više znanstvenih i stručnih radova te sudjelovala na mnogim znanstvenim skupovima u organizaciji međunarodnih i domaćih strukovnih udruženja.

Nakon povratka u Zagreb 1997., učlanila se u udrugu Klub hrvatskih povratnika iz iseljeništva, čime je željela pridonijeti razvoju civilnog društva u Republici Hrvatskoj. Prijelomne 2000. godine bila je izabrana za predsjednicu Kluba i na toj je dužnosti izrazila oštro protivljenje pokušajima dehrvatizacije društva. Bez imalo sustezanja podržala je inicijativu da se Klub javno suprotstavi započetim progonima hrvatskih branitelja, s posebnom simboličkom podrškom generalu Anti Gotovini. Također je u ime Kluba, kao nakladnika, predvodila realizaciju publicističkih projekata čiji je cilj bio hrvatskoj javnosti prikazati dio borbe hrvatskog iseljeništva za suverenu i demokratsku hrvatsku državu ("Bruno Bušić - branitelj hrvatskoga identiteta" /2000./, "Tajni rat Udbe protiv hrvatskog iseljeništva" /2001./, "Tajni rat Udbe protiv hrvatskih iseljenika iz BiH" /2002./ i "Čuvari bleiburške uspomene" /2003./).

Kao predsjednica Kluba snažno je podržala inicijativu gradnje cjelovitog Spomen-središta žrtvama Bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskog naroda na Bleiburškom polju u Austriji. Klub je tada uspostavio blisku suradnju s udrugom Počasni bleiburški vod iz Klagenfurta te je zatražio donaciju od Vlade Republike Hrvatske za kupnju potrebnog zemljišta na Bleiburškom polju. Iz odobrene donacije (milijun kuna), Počasni bleiburški vod je kupio 15.000 m² zemljišta na Bleiburškom polju i započeo gradnju Spomen-središta. Nakon toga je Klub pod vodstvom Katice Miloš koordinirao izradu projektne dokumentacije te prikupljanje donacija u zemlji i inozemstvu za obnovu i dogradnju spomenika na Bleiburškom polju (svečano otkriven i blagoslovljen u svibnju 2005.).

Zbog pojačane aktivnosti na istraživanju i obilježavanju Bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskog naroda, krajem 2004. godine u Zagrebu je osnovana udruga Hrvatski križni put kao sestrinska udruga Počasnog bleiburškog voda. Za predsjednicu je izabrana upravo dr.sc. Katica Miloš. Pod njezinim vodstvom Udruga je sljedeće, 2005. godine, organizirala međunarodni znanstveno-stručni simpozij o Bleiburškoj tragediji i Križnom putu hrvatskog naroda te tiskanje trojezične fotomonografije "Bleiburg memento". Godine 2006. sudjelovala je u inicijativi za gradnju spomen-kapele na Bleiburškom polju te je osobno nadzirala odabir idejnih rješenja i materijala za umjetničku komponentu projekta.

A onda, samo nekoliko mjeseci nakon blagoslova Bleiburške kapele u svibnju 2007., Katici Miloš je tijekom rutinskog liječničkog pregleda dijagnosticirana zloćudna bolest, i to u poodmakloj fazi. Liječnici su joj prognozirali svega nekoliko mjeseci života. No ona se nije predala i nakon nekoliko godina činilo se da je dobila bitku za život. Tijekom 2013. godine vratila se predavanjima na fakultetu i ponovo posvetila radu u udruzi Hrvatski križni put. Štoviše, prošle, 2015. godine, prihvatila se rukovođenja projektom prikupljanja radnog materijala za izradu lustracijskog zakona.

Međutim, početkom ove godine zloćudna se bolest vratila. Katica joj se ovaj put nije uspjela oduprijeti. Ovaj je svijet napustila 10. prosinca 2016., no ostala su trajna sjećanja i uspomene na divnu suradnicu i prijateljicu.