ISTOCNO OD RAJA

Netko je rekao: Ne pouzdajem se u ljude... Oni su opaki, strašni, odvratni, podli, nemogući, i zli....Drugi je nastavio:Bježim od ljudi i ne volim se susresti s njima... Oni su sebični, samoživi, naduveni, zlobni, nezahvalni i grubi... Nešto tamno, demonsko i grozno stanuje u njihovim očima...Ja ih naprosto mrzim... A treći je samosvjesno zaključio: Meni su životinje bliže, draže i simpatičnije, jer su zahvalne, vjerne, poslušne i uvijek odane i drage...Tko od ove trojice ima pravo? Svi i nijedan!

Svi, jer svoju izjavu daju pod utjecajem svog uznemirenog duha, sa slijepom strašću u srcu i pri tom ne vide da su i sami sebe ubrojili među one koje ne vole i od kojih se s nepovjerenjem udaljuju. A nijedan, jer istinu o vrijednosti čovjeka treba tek otkriti i bez strastvenosti pokazati... U jednom albumu pod slikom djeteta stoji natpis:"Ako promatrate pogled djeteta, otkrit cete u njemu beskrajnu riznicu nade". Lijepe i duboke riječi... Otkriće, koje privlači i roji misli u ljudskoj pameti...A ipak? Tko bi mogao pomisliti , da će nekoliko godina života uspjeti iz očiju tog djeteta ukloniti riznicu beskrajne nade i utisnuti u njih cinički sjaj podlosti, prezira i mržnje, hladnoću leda proračunate zlobe i divljaštva, spremnost na najodvratnija djela mučenja, ubijanja i ponižavanja izabranih žrtava? Tko bi mogao vjerovati da će od privlačne dobrote, čistoće i jednostavnosti iskrenih dječijih očiju postati zločinac i nitkov, koji vlastitom rukom ubija svoju majku s namjerom da je opljačka i kad nađe samo tri forinta, pogosti se za njih, i onda mirno legne na krevet, pod kojim se nalazi sakrivena, još krvava lješina njegove majke, da zaspe snom djeteta?

Pred pedesetak godina Ilija Kazan, umjetnik i režiser uspio je napraviti dobar i potresan film. I dao mu je zanimljiv i neobičan naslov: "Istočno od raja!" Mnogi su ga gledali... Mnogima i oči postadoše vlažne od iznenadnih bisera rose, kojima srce dariva prozore njihovih duša. I mnogo lice odlazi zamišljeno u bučnu ulicu večernjeg grada...

Istocno od raja... veza je očita. Bar za onoga koji pozna Bibliju. Sadržaj filma podsjeća na Kaina, koji je postao zao i ubio svoga brata Abela i s oznakom zlikovca na čelu morao napustiti svoju obitelj i nastaniti se u zemlji, istočno od zemaljskog raja. ... Ne smeta ništa što se radnja odvija u određenom ambijentu, u Americi, Istočno od raja jest vječno suvremena tema, jer želi potsjetiti , da mnogo ljudsko biće ne bi trebalo biti i postati zlo. Da se u njegovom životu našlo bar jedno toplo sunce razumijevanja i nesebične ljubavi. Mnogi otac i mati u svojim odgojnim postupcima nastupaju jednostrano i nepravedno, premda sami sebi nisu toga ni svjesni. Njihovo se srce priklanja samo onoj djeci, koja su po naravi njima slična, poslušna, dobra i mirna. A za dijete koje je živo, neobično i svojeglavo, i koje možda naliči po svojoj naravnoj sklonosti na ono, što se njima ne sviđa, što oni ne vole, nemaju ni pažnje, ni razumijevanja a najmanje tople i drage ljubavi. I takvo dijete postaje osamljeno, potiskivano, uvijek i sve krivo, zločesto i zlo. Na njega se primjenjuje postupak krute sile, omalovažavanja i zapostavljanja. I što god napravi to mora biti nevaljano čak i onda, kad je takav jadnik pokušao biti dobar. I nikada se ne zaboravi isticati da je on zao i nepopravljiv, strašan i pun prijetnji, koje ulijevaju strah. ...Teško je stanje takva čovjeka koji mora biti zao, jer ga takvim smatraju oni, koji nisu nikada pokušali zagledati se u dušu i srce takva bijednika i prognanika iz vlastite kuće. Nitko i ne pomišlja na one muke i onu bol, što je takav jadnik u sebi nosi. Ne pomišlja se, da ono neobično, grubo, mračno lice i strašan pogled, da ej sve to samo pobuna ponižena srca , koje nema i ne nalazi potrebna sunca ljubavi. I naravno, sve ispade takva čovjeka smatraju novim dokazom njegove zle naravi i bježe pred njim kao pred opasnim razbijačem. A kad takvo ljudsko biće pokuša da zadobije ljubav i povjerenje, kad pokuša očitovati svoju plemenitost srca kao onaj jadni Kal iz filma "Istočno od raja", da radom svojih ruku i zasluženim novcem obraduje svoga oca na njegov rođendan i zadobije njegovu ljubav i povjerenje, tada pravedni, savjesni i dobar otac, čovjek Biblije, sve to ne razumije, odbija i ne posvećuje tome potrebnu pažnju. Ne misli na svoga sina Kaleba, jer on mora biti zao i onda, kad čini najbolje, nego misli na svoga sina ljubimca Arona, jer je ovaj dobar, slika i prilika očeva, predmet pažnje i ljubavi i onda, kad mu to nije potrebno. I kad jedno mlado srce doživljava svoju Golgotu i rida od boli kao ranjena zvijer, tad se njegov brat smatra pozvanim, da kalež gorčine nadopuni predbacivanjem - nazivajući ga zlim i pokvarenim, nepopravljivim i krutim. A zar je to bijedno ljudsko srce bilo i stvarno i zlo i pokvareno, strašno i odbojno, nepopravljivo i neosjetljivo za dobrotu i ljubav ? Zar u toj duši mlada čovjeka nema ni trun dobra, baš nikakva plemenita vrijednost? Zar su te Kalebove oči uistinu tako tamne, pune noći i prijetnje, te u njima nema mjesta za svijetle zrake dobrote? Kad bi to bila istina, ne bismo mogli razumjeti , zašto taj opaki Kaleb sluša svaki savjet i poticaj one djevojke , zaručnice svoga brata Arona , jer je samo u njoj susreo ljubav i razumijevanje bića, koje ga voli i želi mu iskreno pomoći !?

I da taj nesretni mladić nije postao stvarno zao, smeće i talog ljudskog društva , učinilo je to baš srce one djevojke ,koje mu je svojim razumijevanjem i toplinom svoje ljubavi u posljednjem času vratilo ljubav njegova slomljena oca i smisao za život... Zaključak je razumljiv. Bez ljubavi i razumijevanja, bez toplog sunca srca, koje stvara raj u životu ljudi, ne preostaje drugo, nego životariti i mučiti se "Istočno od raja" Kao Kain , koji je ubio brata svoga, Abela i postao ubojica i zlikovac... Na istu temu moglo bi se reći ovako "Ni jedan čovjek nije sam po sebi tako zao, da u njemu ne bi bilo bar pet posto dobrote".Šteta je samo što se u životu tako rijetko nađe ljudsko srce koje je spremno postati sunce ljubavi i razumijevanja , da tih pet posto dobra ogrije i i učini plodonosnim u životu takva čovjeka. I možda je to osnovni razlog , da ljudi žive - " Istočno od raja"

"Istočno od raja"...

Ne znam zašto , ali ta mi misao budi sjećanje i na onu najdirljiviju sliku , koja je naslikana u tami Golgote onog strašnog Velikog petka, kad su svjetlo svijeta Isusa iz Nazareta, ljudski grijesi prikovali čavlima zla na drvo sramote i rugla.... Svi su Isusa grdili i psovali... Svi su mu se smijali i rugali... I nitko nije žalio... Nikoga nisu dirale njegove strašne muke , ostavljenost i poniženje... I tad u općoj tami usred dana , dogodilo se nešto , što nije "Istočno od raja" nego obećanje pravog, vječnog raja. Sunce dobrote Spasitelja svijeta, strpljivo i milosrdno , puno razumijevanja i blagosti , obasjalo je iznenada jednoga od onih razbojnika , koji su bili raspeti zajedno s Isusom na Golgoti. I taj čovjek , zločinac, kojemu je ljudska pravda dosudila strašnu smrt raspinjanja , osjetio je u svojoj duši svjetlo Kristove dobrote i pustio je, da onih pet posto dobra u njoj progovori kao priznanje i pokajanje za svoj nevaljali život i kao obrana za Kristovu nevinost. Blizina srca, koje je baš za to došlo na svijet i utjelovilo se pod Srcem čiste Djevice, da postane vidljiva Ljubav , razumijevanje , dobar pastir , milosrdan otac , Spasitelj , liječnik , probudila je u razbojniku onih pet posto dobra i on je požalio sve zlo , koje je u svome životu učinio , spreman , da smrt primi kao zadovoljštinu i kaznu. I kad se to dogodilo , raspeta je Ljubav zaboravila sve svoje boli i s mnogo svjetla i topline u krvavim očima odgovorila je siromašnom razbojniku "Zaista ti kažem , danas ćeš biti sa mnom u raju !" Tko da ne zaplače od ganuća nad ovom slikom ? Komu oči da ne prospu sve svoje suze , kad čuju ove nečuvene riječi : Još danas bit ćeš sa mnom u raju .

Još danas gledat ćeš Ljubav i Dobrotu svaga Boga, koji je Milosrđe i Oproštenje svakom ljudskom srcu , svakome čovjeku koji čezne za svjetlom dobrote i traži toplinu ljubavi ...?!

Božiji Sin proglašuje prvog sveca sa svoga krvavog prijestolja ljubavi na Kalvariji i daje nam pouku , koja se nikada ne smije zaboraviti. Djelom, a ne riječima , govori nam: - Bog nikoga ne tjera "Istočno od raja" Bog svim ljudima želi raj , veselje i radost , mir , sreću i zadovoljstvo , već ovdje na zemlji po djelima dobrote i ljubavi. A ljudi su krivi , što jedni druge a i sami sebe tjeraju "Istočno od raja", jer nisu spremni i voljni da u svojim bližnjima gledaju bar onih pet posto dobra, pripravni da i to malo svjetla u duši svoga bližnjega toplubin svoga srca pretvaraju u raj radosti i sreće zajedničkog života. I baš zato dok smo spremni u naglosti svoga srca govoriti : Ljudi su opaki, strašni , podli , nemogući i zli , nešto demonsko i tamno stanuje u njima , te svoje simpatije i ljubav poklanjam životinjama , mačkama i psima , kanarincima i češljugarima , stanimo na čas pod golgotskim križem i pitajmo sami sebe:Nije li pomanjkanje ljubavi i razumijevanja , toplina srca i u našim srcima kriva da se u ljudima , našim bližnjima , ne budi ni onih pet posto dobra pa tako i našom krivnjom žive zajedno s nama - Istočno od raja !?